approximate to me

nedjelja, 24.12.2006.

HMMM.... Amerika.... ha ha ha......

…da i tako ja ugledala svoju host-obitelj, family s kojom cu provesti sljedecih 9-10 mjeseci.
Ali dosta o obitelji prijedimo mi na amere. Ameri su savrseni, bogati ko' novotkriveni rudnik, ali imaju nekoliko mana (ali sto ce te svi maju mane): ruzni su, glupi i debeli.
Da nema tih mana odmah bih jednog zenila, nebih ni razmiljala.
Oni pojma nemaju sta je Croatia, ajde ponekad se javi netko i kaze da je to grad u Norveskoj (bar je jos u Europa), ali inace uopce nemaju pojma sto je to, ali kamoli gdje je to.
Pa inace evo nekoliko americkih bisera:
1. prvi dan skole i ja trebam odabrati predmete... oduvijek sam voljela geografiju i kad gle slucaja nalazi se tu i profesor geografije. Spika vamo-tamo, kad on mene stane uvjeravati da je Hrvatska u Africi..., ok... nezelim se uopce prisjecati tog tuznog dogadjaja
2. mjesto: BOOKS-A-MILLION (moja omiljena knjizara, velicine King-Crossa). Vrijeme: moj prvi petak. Bila ja sa nekim svojim frendovima i pitamo mi neku zensku dali ona zna mozda sto je Hrvatska, a ona meni odgovara da joj to zvuci ko neka bolest... AAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA Ubi se covjece, pa jeli ona normalna... nakon kojih mjesec-dva sretnem ja tu istu zenu u WAL-MART-u (da, ducancic), ja je se istina-Bog nisam odmah sijetila, ali zato se ona sijetila mene, rekavsi mi da je njen sljedeci odmor ni vise-ni manje na Hrvatskoj obali. Joj, sta sam bila ponosna na sebe... pa, ja ljepo pocela izvoziti nas turizam...
3. Ima toliko glupih primjera da je to strasno: zvuci kao vrsta banane, jedan je tip pogodio da je u Europi, ali je fulao gl. grad -> Latvija gl. grad Hrvatske, a onada su me poceli uvjeravati da to nije velika grska.... ali kad sam ja rekala da je Kanada gl. grad SAD-a, muk i tisina, kako su se uvrijedili kad sam to rekla.

Sto se tice skole, majko moja sta sma se uljenila, vecer prije svakog testa se zivciram sto trebam oduzeti 15 min svoga vremena za ucenje, sto je zbilja nista nasuprat tome da za jedan test u Ljepoj Nasoj se uci po 5-6 dana prije. Ok, najveci mi problem stvara Biologija, koju uistinu oduvijek mrzim, ali profesorica je isto malo zahtijevna (za am. standarde), pa tu i tamo zapnem...
Svi tinejderi stariji od 16 godina voze auta. Velika vecina njih i radi u kojekakvim restoranima, pa bolje je da me i nepitate kolika im je placa (ovisi o napojnicama) cca. 2000$ (dvije tisuce dolara)
Stvarno mi je dobro, zar ne? Za pop.... Istina-Bog uzivam, ali mi samo malkice fali onaj copor od cetvero ljudi sta se mojom obitelji naziva (NEMOGU VJEROVATI). Cula sam svoju Lucu- pa ona meni vec prica. Uistinu, prica ko' velika...

Ahhh... ponekad se sjetim kako mi je bilo zlo kad bih pogledala neke ljude u svom EX-razredu, a sad? Sad mi svi oni nevjerojatno nedostaju...sto bih sve dala da mi je jos jednom prosetati onim razredom... koliko god ove ucionice ovdije bile luksuzne i sve ostalo, nedostaje mi ona pljesniva ucionica, ona mrgodna lica profesora kojima se neda biti u razredu, a i zasto bi kad za onu mizeriju sijede u tim pljesnivim ucionicama, koje se nakrju podvuku pod kozu.
Ah... a samo ona monotonija svakodnevna, smrdljivi ljudi u smrdljivim tranvajima se guzvaju, a ovdje toga nema... svi se autom vozikaju, ah ti smrdljivi ljudi... cak mi i oni nedostaju....
Ponekad mi dodje da i zaplacem kad se sjetim tog krda od 24 ljudi, ko' ce reci da ce mi se uvuci pod kozu... A najzalosnije je sto oni pojma nemaju sto imaju... sjetit ce se oni mojih rijeci...

DALLAS...
Evo dosli i blagdani. Ja nemam skolu vec tjedan dana, ali skola vec pocinje 3.1., nije li to za pokopat se, a ove ce budale imati 3 tijedna fraj.
I tako je dosao dan kad smo odlucili otici u bozicni shopping u Dallas na dva dana.
Mall... zamislite shopping centar na 3 kata, a svaki velicine 2 King Crossa, a u sredini jedno veliko bozicno drvce koje se proteze od prizemlja ( 1 King Cross, restorani) i kroz sva tri kata. U sklopu tog Mall-a je i hotel Westin gdje smo odsjeli... stvano gorgeous... hotel ima vajski bazen pa je ni vise ni manje palo kupanje. Vanjska temperatura 7/8 C, ali je bazen bio ipak tople vode.
I tako Anamaria potrosila 300$ i sebi nije kupila nista. Svima sve samo sebi ne... ako ne uracunamo da sam si kupila digi-cameru, pa sam jos opeglala karticu za 300$ . jeeeeeeeeeeeeeeeee, sad ce piti pictures....

OSTALO...
Bio je tu i Thanksgiving, pa je znaci tu bilo i brdo hrane.
A prijetelji... E, stvarno neznam Napocetku sam imala bunch of friends da za neke jednostavno nisam imala vremena u rsporedu, a sad? Sad ko' da su me svi zaboravili. Osim u Dallasu ja sam vam jos bila u San Antoniu i to na pravoj pravcatoj utakmici americkog nogometa (e, pa nista neraazumjem, osim da svi skazu jedni po drugima cijelo vrijeme). A, bila sam ja jos i 2 puta u Little Rocku, ali dragi moji slika nista... Ali bit ce sad....
Vidm ja da vam nisma opisala navijacice... ha ha ha.... debele plave, okrugle loptice...
Eto to je za sad to, a ja se javim slijedeci tijden poslije blagdana sa jos slika...

C Y'LL!!!!

MERRY CHRISMAS AND HAPPY NEW YEAR!!!

ponosni ameri

jedna villa u Dallasu... gorgeous...

Mall...

Dallas iz hotelske sobe...

Dallas iz auta...

ovu sliku smatram vrlo posebnom...

ako se ne ponose kao drzavom, onda svako mjesto mora imati crvenu zvijezdu Texasa...

sto sve ameri u mom gradicu drze u dvoristu za vrijeme blagdana...

subota, 25.11.2006.

put, but 3 months ago

Hay y’all! I am here in Texas and what is with you?
Evo se i ja sjetila napisati post nakon gotovo 3 mjesca.
Ako se uopce pitate kako sam se uopce sjtila reci cu vam da sam prekopava torbu i nasla blokic, cijeli ispisan.... njime sam se drzala budna na aerodromu da nezaspem, a bome i za vrijeme 11-o sarnog leta, pa.... znate... mislim da bi ga bilo dobro malo prepisati da znate sta znaci let iz Zagreba za TEXAS (sa svim greskama da se vidi koliko sam bila umorana)... pa... u njemu pise ovo....
''Evo i mene na putu za ''obecanu zemlju'', kako je zovu, tj. evo mene na putu za Ameriku.
Jucer sam zahvaljujuci dragom Bogu uspjela do oko 12.00 p.m. spakirati sve stvari. Ali - fucki ti to kad nisam mogla zaspati do nekih dva sata, a i tko to moze spavati prije puta za Ameriku, a mama me probudila u 5.30, a u 6.05 smo vec bili na putu za aerodrom ''Pleso'' –Zagreb. Tamo sam se ljepo cekirala i krenula na svoje misteriozno putovanje.

PUT PREMA PARIZU
Cinjenice o avionu Air France:
- malen
- neugledan
- sveg 60 sjedala (1 do prozora – prolaz – 2 sjedala)
Ja sam bila do prozora, a kraj mene je sjedio jedan covo koji je spavao cijelo vrijeme, progovorio je mozda samonom koju rijec i to je to. Bio je u vrlo nuglednom odijelu (vrlo zguzvanom), ali i vrlo skupma (HUGO BOSS), rekao je da ide u Nigeriju..

TERMINAL E
I tako ja stigala u Pariz nakon 2 sata i 15 minuta, a od toga samo 15 minuta kruzili i gledam ja dali cu slucajno vidjeti Ajfelica i vidjeh ga kako strsi iz magle (nice tower)
Ukrcam se u bus za gates i ukljucim mob da se javim starcima i kad ono F-word, 45 min do polijetanja za Huston, treba naci terminal E i tak ja izletim iz busa i izgubim 15 minuta. Ja automatski izisla iz autobusa na nacin akako se to radi kod nas... (btw.: na terminalima guzva s busevima ko' u ZG u 8.00 ujutro.). Pise terminal B, ali kako naci terminal E (razmiuslite malo... nije to lako... 6 velikih zgrada ( svaka velika ko' dva king crossa), svaka predstavalja po jedan terminal, a u svakoj po 100-150 gatova). I shavtim ja da sam trebala ostati u busu da me vozi do terminala E (da shvatim... nikoga nemogu pitati... everybody said: no english.... pa dajte ljudi, molim Vas, pa radite mozda na najprometnijem aerodromu koji u jednom satu primi stotinjak avionaiz citavog svjeta). I tako ja izgubim prvih 15 min na nasetavanju po term.B, a drugih u autobusu u voznji do TE (neznam sto bih da sma terbala ici od TA do TF). U busu je skupa samnom za TE nonstop vozaca dosadjivao jedan postariji crnac.
Ok, udjem ja u zgradu E i trcim za strelicama prema mome gateu. Naidjem ja na kontrolu, rengen jedan, pipka me neka zenska, rengen drugi, torbu mi pretrpava neki cranac. Dok sam cekala tu kontrolu gledamo se ja i onaj crni gospodin iz busa (ocito idemo prema istim gateovima) SMILE! Ok, prodjem ja a kad ono strelica za moj gate 5-8 minuta. F-word, jos 5 min do poljetanja, trcite Conversice moje kao nikada do sada...
Kontrola 2, pa daj se pokopajte. R E D! Crni gospodin (C.G.):
- Excuse me, I have flight for 3 min.
- Me, too!- javila se i ja napokon
C.G. i ja ponovo SMILE!
- Have U any drink or parfumes?-kontrolor
hvala Bogu spremila ja svoju 5. avanturu u torbu.
- No!- ja i C.G. u isti glas.
- Go and run- ponovno kontrolor sa svojim neuspjesnim engleskim
Sad je vec ocito da ja i C.G. idemo na isti gate. Ubili se ja i C.G. od trcanja. Zamnimislite jednog gospodina od kojih 50. g kako trci preskace po 10. stepenica. Na ulaznim vratima ceka nas stjuardesa, predajme joj kartu, cita moje ime naglas i obraca se ona meni onako uspuhanoj i crvenoj ko' papricica:
- Why did U run? We know that U flew down 45 min. ago. We would wait U.
- It's good to know for same other time before I die.
SMILE!
- Miss X- nesjecam se imena- flew down 10 min ago and we'll wait for her- sta to mene briga
- We had luck- kaze C.G. dok ulazimo u autobus za avion
- Yeah- odgovaram mu ja. Pita on mene otkuda sam ja kazem iz Hrv., on bio u
Pragu posjetiti zenu (havata me homesick, zapravo class-sick, moj je sadasnji 4.j, bio tamo i to BEZ MENE)

VOU
- I hope that we will seat together.
- Maybe- kazem ja skromno, za takvo sto trebas imati srece ko' na lutriji, pomislila
sam kad sam usla u Boing 777 ili koji ti vec. Boeing je promjenio moju sliku o avionima AF. 3 stupca sjedala, u svakom redu 9 sjedala, svako sijedalo ima komp na kojem mozes birati izmedju 20 igara, 10 filmova, moze se vidjeti gdje se nalazimo, temp., brzina, lokalno vrijeme, kad se stize, MP3... Sjela sam u srednji red uz prolaz... Avion je bio pun crnaca, tako da nisam vidjela crnca koji je sjeo do mene....
- Hello!- said mr. C.G. Da sjedili smo zajedno
Ok covjek! Na kraju mi je dao svoju vizitku u slucaju da bih nesto trebala .... (mmmm-hmmmm nemam kao pametinijeg posla)

LET
Inace let je prosao ok. 10 sati leta za Huston. Malo sam vrludala po avionu, malo gledala filmove itd... nis posebno...
Gledam ja u avionu sliku svog buraza i sestre...
- Are they ur children?- odjednom pitanje iz vedra neba, a i bili smo iznad oblaka
- No, my younger brother and sister- odgovaram ja stjuartu koji je samnom zapoceo
neku konverzaciju pola na engleski, pola na francuski...

HOUSTON
I tako ja sletjela u Houston, prosal carinu, preuzela kufere....
Ovaj put sam se brzo snasla jer, hvala Bogu, na informacijama pricaju engleski ( juuuuhhuuu..... u r in America). I tako sam se u roku od 5 minuta nasala na svom terminalu A, u 150. zgradi od terminala na koji sam sletjela. Poslala sam neke poruke ljudima iz EX-razreda tipa: '' Haj from Hjuston''. Svi su odgovorili... i sad zamislite situaciju: umorni ste, nista spavali 20 sati, hladno vam je i znate da u vasem toplom domu imate sestru koja spava , niste je poljubili za laku noc, morate cekati jos kojih 7 sati za drugi avion, oci vas peku i onda vam neka budala iz razreda glumi emocionalnu osobu i rasplace vas nasred teminala A. (pozdrav Matiji ciju cu poruku cuvati dok sam ziva)
I tako sam svoje vrijeme ubila promatrajuci ljude razlicitih rasa na smao jednom mjestu, citajuci neku blesavu knjigu... cak sam se uspjela zakaciti i s mamom, a miljma i miljama smo daleko.
Dok sam se setuckala, s kolicima sam slucajno presla jednoj debeloj crnkinji preko noge.....
- U! Slimy girl... bla bla bla...- vise nista nisam cula, nisam mogal vjerovati da me netko tako prozvao, pa ljudi znate kakva sam ja... nije bas da sam ogromna, ali nisam bas ni mrsavo mrsava...''...a onada sam se isla cekirati 1 sat radnije... a prije leta pretresli su me kako me nisu pretresli u Parizu... pomislila sam da se vozim ponovno nkim ogromnim avionom, a kad ono avion velicine provog AF, ako ne i gori, cijelo vrijem sam imala osjecaj da ce se raspasti, a u avionu nije bilo vise od 6-7 ljudi...
I tako sam se smrzla u tih sat vremena, nisam spavala, jer sam bila tako uzbudjena... samo me 1 sat djelio od moje nove obitelji....
Sletjela sam i ugledala svoju novu obitelj...

nedjelja, 03.09.2006.

PRIPREME

Evo, još malo, više ne odbrojavam dane već sate i minute…
U ambasadi su mi bez problema izdali vizu (hvala Bogu) tako da su moje pripreme polako počele…
Sve sama kupila i sve sam spremila (na krevet), sutra moram još kupiti koju knjigu za čitanja za put, naprtnjaču, dolare, veliki kufer i to je to… :)
Inače, situacija u kući je iznimno napeta… svi su nervozni i ljuti radi mog putovanja, a šta ču im ja…
Krećem u utorak tj., prekosutra ujutro rano preko Pariza i stižem u srijedu ujutro u 5.30 po našem vremenu…
Ako me se pita šta tamo očekujem moj bi odgovor bio AMA BAŠ NIŠTA…
Prvo što ću tamo kupiti bit će nove conversice (nije da mi ove nevaljaju, ali one kupljene u Americi su ipak prave…)
Sutra još idem posjetiti svoj razred mahnut im i iskreveljiti im se, kriknuti kome na uho ako se još nije otrijeznio sa maturalca i to bi bilo sve, šta ja još moram napraviti.
Ah da, ipak mi je došao Proljev tako da još i njega moram trpiti, ali šta ja tu mogu. Toliko ga mrzim da će mi silno nedostajati.
Pa vidimo se, pišem sljedeći put iz kakve Amerike…
God bless America…

i moja Luce ima conversice... malo su joj velike, a li tamamn za proljeće... i prave su američke, stric joj ih je kupio prije dva tjedana u NYC



palo je i Luciino prvo šišanje

četvrtak, 31.08.2006.

JELI TEXSAS ILI ARKANSAS?

Da, da… dobila sam novi placement.
Joj, kak sam happy. I'm going to USA. Idem u jedan mali gradić (u svakom slučaju veći od moga skromnoga gradića i to duplo, kao otprilike my born town Dubrovnik), kad sam gledala na netu negdje piše da je u TX, a negdjeu AR, najbolje rečeno bi bilo: gradić in two states (a i ime grada je takvo), iako je 60% grada u AR.
Krećem već negdje sredinom sljedećeg tjedna, vjerojatno već u utorak. JUHU, samo još da dobijem novu potrebnu dokumenacij od amerikanaca i da mi može ambasada bez problema da ti vizu. Kad sam dobila taj novi placement, roditelji su me sa stropa morali skidat, pa vam je valjda jasno kak sam happy…
Host family kod koje idem ima već jednu curu iz Njemačke, koja je također exchange student (vjerojatno su me izabrali radi mog znanja njemačkog jezika… joj šta će se razočarat). Inače novi sam placement dobila prilično brzo (meni se činilo ko cijela vječnost, i veća sam se prestrašila sramote u školi, za njih je to brzo jer kad dobiješ novi placement čekaš duplo od cijele vječnosti), jer jedan dečko iz moje grupe nije dobio ni po prvi puta… (moraš biti pametan i lijep, pa se onda i tuku za tebe)
Inače škola je tamo počela već 14. 08. i ja ću znaći kasniti koji tjedan, ali to me uopće ne zabrinjava…

U svakom slučaju moj BIVŠI (napokon i ta riječ) razred je pošao na maturalno putovanje u Prag… nadam se da im je jako ljepo ( a meni će u svakom slučaju biti još ljepše, ma kako god mi bilo), iako bih i ja koje češko pivce…
Zato pozdrav svima u Pragu i onima što su ostali u Zg-u radi popravnih, a čestitam ima šta su prošli (Goran, Ana i Ivana)…
A oni koji su me se usudili vračat i zvat ˝teksaškim rejndžerom ˝ treba ih spaliti na lomači (vještice i vješci)
Puno pozdrava!

A. bez j. koja ipak ne ide u imaginarnu Ameriku

ja sam va tu negdje između

A odavde ću vam slat razglednice, local post office

petak, 25.08.2006.

Bože, pomozi mi da ne opalim glavom

Užas, petak je i ja sam još tu...
Šta da radim...
Da se živa pokopam...
...da,da to bi bilo najbolje.
Stvarno neznam o čemu bih vam pisala, osim da sama sebe sažaljevam... Pa dobro, daj te da krenem već jednom i stime:
U subotu sam bila s Vilmom u kineskom restoranu ˝Tian Tan˝, a vlasnici su roditelji moj frndice Jing Jing, tako da smo imali osobnou konobaricu... Hrana je bila fenomenealna, ali ne i ona koju sam ja narućula (osim juhe). Dogovor između mene i Vilme je bio takav da svaka izaber šta hoće, ali kad pojedemo do pola onda se mjenjamo... pa tako je i bilo... Prva je na red došla juha... mmmm... baš mi je bila ukusna, ali Vilmina mi se nikako nije dopala, niti njoj moja, pa samo na kraju ipak pojele svaka svoju juhu... Tako-tako mi je bio sojin sir sa staklenim rezancima (da, s kao stakolo) i kineskim gljivama, ali pećeni ananas sa piletinom od Vilme bio je fantastićan, njoj se nije svidio nikako taj sojin sir, tako da sam na kraju ja ipak sve pojela ostavivsi malo slobodno za desert... Lichi-kinesko voće, pa može proći, bilo je fino, ali pećeni sladoled, e pa to je fantastićno, tako da smo na kraju narućile još jedan i podjelile gai pojele, naravno...
hmm... sve do sad nisam ni znala da lichi ima crvenu koru.
Da bila je to malo vedrija tema, a sad pogledajte ove dvije slike: To su karte Sjedinjenih Američkih Država... Kad ću ja tamo? Pa moji danas u 12.00 imaj sastank radi maturalnoga putovanja u Prag, a ja sjedim doma plaćem i tugujem i neznam što da radim, jućer sam bila u malom shoppingu od kojeg su mi noge otpale, taj mali shopping trajao je cijeli dan i trenutno imam muscul fiber, tako da neznam kako izdržati u nedelju s mamom u velikom shoppingu. Jućer sam se još oprostila s Goranom i Vilmom (išli smo na Bundek), hvala Bogu da sam morala se oprostiti brzo jer je bio došao tanvaj, inaće je moglo biti i suza s moje strane...
Ahhh... dobro onda vidimo se i doviđenja, nadam se da ću sljedeći put pisati iz kave Amerike, ako nepostane imaginarna u mojoj glavi....
POZDRAV...


evo, par slikica Lucie na moru

srijeda, 16.08.2006.

rano je ujutro

Da, da, da... nisam dugo pisala i to koliko.... ali kao što rekoh bila sam malo na BRAČU i bilo je jako ljepo i zanjimljivo (ubi Bože) nakon toga u (ubi, ubi Bože) u Dubrovnik, ali evo me sada doma u mom skromnaom gradiću i opet... ubi Bože X 1000 000...Još se ne spremam u Ameriku... zapravo trebala sam ići još u subotu i danas mi je trebala poćeti škola, ali neki su se kurci-palci izjalovili i evo mene još u Croatia...
Ah, trebala sam ići u Missouri u jedan ljepi gradić Bernie... i tako čekaj ti Ane, čekaj i to sve ponovno ispočetka... i pitaj se ponovno isto: gdje?, kako?, kada? i što?
U Dubrovniku sam pokupila neke pare i oprostila se od svih, brata više neću vidjeti itd itd itd...

Razmišljla sam (juuuupiiiiiii... uspjela sam, znala sam da to mogu kad se potrudim)...
što ako se moj put u Ameriku izjalovi.... pa, mogu se pokopat, neču ići na matruralac, pa mogu slobodno ušetat u razred sa natpisom na majci: "Nije stigla do Praga, a još manje do Amerike", pa dajte vi zamislite tu sramotu, da se jedno cijelo polugodište hvalite po školi kako vi idete u Ameriku, a oni jadni kao idu u Prag, a onda se ušetate u razred onako posramljeni, nit vidjeli Praga, nit Amerike

...možda tada dobijem krila i odletim kao anđeo...

petak, 07.07.2006.

svjedodžba i visa

Na ovaj post sam se morala natjerat jer je prošli bio užasno bolestan i blesav, a i kratak... jednostavno nisam imala inspiracije,a sutra idem na Brač (tamo par dana, a onda u Dubrovnik) ali svejedno neznam kako sam mogla izostaviti temu podjele svjedodžbi...
U svakom slučaju imam sve 5, osim: knjigovodstav i engelskog 4 i hrvatskog 3. Čula sam na su neki jako ljubomorni na moju jednu ocjenu, kao da mi ju je profesorica poklonila... (marš u neku stvar ja sam taj predmet naučila), ako ta osoba smatra da ona ne zaslužuje istu ocjenu ko ja, jer ko'fol zna bolje, nek se žali ili da stvar bude bolja zašto se uopće petlja u tuđe ocjene, ima jedan predmet zbog kojeg bih ja trebala biti ljubomorna na tu osobu, jer smatra ne da znam za istu ocjenu nego i veću od njene, ali zapravo me baš briga, ja gledam svoje ocjene, a za tuđe me boli đon...
Najbolji primjer za to smo ja i moja prijateljica Lucija: njoj je profesorica iz hrvatskog dala 4, ja nisam ljubomorna na nju, ni ukojem slučaju, kad joj je zaključila 4 ja sam se veselila zajedno s njom ko' da ju je meni zaključila, iako nebih imala ništa protiv da je i meni zaključila isto toliko...
LUCIJA, DRAGO MI JE ZBOG TE TVOJE ČETVORKE VIŠE NEGO IKOME :mah:.

Jučer sam išla po visu i jesam li je dobila: MA JOK... došli smo tamo i shvatili da se za to treba preko neta narućiti barem mjesec dana unaprijed (naručena sam za 1.8. u 9.45)... Potrebna je još kojekakva dokumentacija i još treba pljunut kojih 2000 kn za sve skupa (neke izjave od bilježnika, nešto za ambasadu itd...) Došli smo tamo tata, mama i ja... tata je bio poludio, kao ja sam kriva, jer već tjedan dana sjedim doma i ništa neradiim, da sam mogla pogledat na interntu malo stranicu američke ambasade i da se malo treba interesirat, da njemu radi toga propalo tjedana godišnjeg... itd... itd... itd... U svakom slučaju ljut na mene do boli (ali sad se već odljutio)...

Mislim da bi to bilo to... zadad... neću pisat neko vrijeme... napišem ćim nađem priliku na Braču ili Dubrovniku.

Pozdrav!!!

p.s. ako i nisam zaslužila tu ocjenu za godinu dana će biti zasluženija od ićije

ponedjeljak, 03.07.2006.

???

Evo me natrag...
Još nisam dobila fucking mjesto gdje idem i zbog toga se grizem i grizem i grizem...
Kad će to meni oni javit? Misle li oni zapravo javit? Kako će mi biti tamo? Gdje je to tamo...? 'Oće li mi javiti još za mog života?

Uglavnom, Proljev je odletio za Dubrovnik... Da, pošao je u četvrtak, mama je radila pa ga je vodio otac, a onda je dvadest minuta prije leta zvao tata da je budala od mog brata ostavila kartu, i šta sad... ništa, tata morao kupiti Proljevu još jednu... (ima sreće što je bilo još bilo slobodnih mjesta, inaće...). Ah, šta će te... Proljev je zaljubljen, ima curu... (za razliku od nekih)

Eto, to bi bilo to... neznam što da još kažem osim da moje pripreme za Ameriku idu dalje...
Pozdev!!!

ponedjeljak, 26.06.2006.

˝vodić za ksenofobe - AMERIKANCI˝

Ej, ljudovi!!!!!
Evo mene ponovno natrag; bila sam prošli tjedan u Rijeci i pokušavala sam ubiti dosadu na sve moguće naćine, što mi baš i nije pošlo za rukom... ah, šta sad ja tu mogu...
Inaće, the biggest thing je ta šta sam imala pripreme for my trip in United States of America... :)
Bilo je fakat ono super.. neznam kako da to opišem... Bili su ljudovi koji su bili prošlih godina... E, ti su se ljudi tada provodili kao nikad do sad, neki su tamo i ostali (i ja ću ha ha ha ha ha.... pokušat ću, ali moram se fakat potruditit)
Evo ukratko što sam sve saznala:
Amerikanci su naj fobičniji ljudi što postoje, boje se svega i svačega (od paukova do ženidbe i razvoda, od toga da će kinezi pogazit njihovo tržište do toga da će im meksikanci preoteti jug, boje se kako će ih ko' krivo pogledati, a najviše se boje da će umrijeti od srčanog udara, itako dalje.. da neidem i detalje).
Host- parents kod kojih ćemo bit... hmmm... sve je to lutrija, neko će imati više, a neko manje sreće... sve ovisi, moraš biti prema njima kao dobar (nj nj nj), par puta ih odvesti na večeru (to nije skupo... tako kažu)
Evo da ne peglam takvim detaljima evo par pitanja kakva sam ja postavila:
SCHOOL BUSES: Morala sam postaviti pitanje o tome... Da, ti busevi fakat postoje, ali u principu se u njima voze ovi iz 1. i 2. razreda highschool-a, a ovi ostali ni više ni manje voze auto. Malo te u početku čudno gledaju, ali jebi ga, na kraju shvate da ti nema druge, ali da je kao najbolje naći neke frendove iz okolice koji će te nakraju pokupiti, znaći mjesec dana u busu, a kasnije se vozikaš većinom u autu...
(a jesam li ono ja... ha ha ha)

Dalje...
MALO ŠKOLE- recimo da jedna knjiga ima kojih 800 strana, recimo matematika... nema ona 800 strana gluposti, već ti je unutra sve ljepo objašnjeno (svi su oduševljeni knjigama).
Najbolji im je naćin ocjenjivanja... Ako učenici imaju (3 ili više) na kraju jedan ili nulu (dvije negativne ocjene) profesor ide pred komisiju, jer to znaći da nije dobro obavio posao, a ne kao kod nas... profesor je faca ako njima 15-ak podjeli jedan, a oćima okreće kad ga se neka nejasnoća pita (fools)...

Na pripremama smo dobili knjigu o Amerikancima, iako je nitko od onih budala neće ni pogledati ja sam je proćitala već dopola jer je fakat zanimljiva...

A da, skoro zaboravih još neke sitnice, izabrali su samo jednog dečka koji ide u Alabamu (prvo sam mu zavidila što su ga već izabrali, ali onda sam ćula sa je to jedna ode nerazvijenijih saveznih država), ah... ko će mene izabrati... ma, bit će to uskoro jer škola najkasnije počinje 23.08, a zahtjevaju barem da se dođe ranije tjedan i pol ili dva...
Više mi se neda pisati, pa ljudi vidimo se... ovih sam dana doma pa se javim s drugim pojedinostima...
Pozdrav....

petak, 16.06.2006.

....naslov....

Znam da nisam dugo pisala, ali što mogu kad sam ljena (jest da je to uvjek moj izgovor za sve, ali šta mogu...).
Evo završila je i posljednja školsk godina školovanja u RH za mene, jer kao što svi već znamao (po 1000 put) idem u Ameriku.
U svakom slučaju prošla smam s odličnim :) s prosjekom 4,69... (69-ha ha ha ha ha). Dvije četvorke i jedna trojka... Trojka je iz hrvatskog, ali što mogu kad mi ženska neda i neda više... Ah da, Ljuc nemoj mislit da sam ljubomorna na tvoju četvorku (vjeruj nitko nije sretniji od mene radi toga), ali stvarno je baba nepoštena, Ljuc još jednom ti čestitam na četvorci...
Iako mi je ovo bio zadnji tjedan u mojoj ljepoj školici neki su mi ljudi išli tako na živce, i to tek sad, za neke sam tek sad shvatila koliko su dvolični itd... (ali srećom njih je tek dvoje...)
Evo i to bi bilo to, za sada, neću se javljati ponovno nekih tjedan dana jer idem u Rijeku...
POZDRAV

srijeda, 07.06.2006.

izgleda da će ovo biti poduže (barem mislim)

tulumčić kod SuPeR ViLmE
E, uopće nije bilo ok jer je bilo fantalastićno, da fantalastičnije nemože biti. Upoznala sam super ljude, jer se Vilma naravno druži samo sa super ljudima, a posebno jedna cura (ups, nečemo o prisutnim, ali ja sam ipak sama u sobi, pa da nećemo o prisutnim ljudima.... joj kak sam si super)... bilo je fakat ono.... Došla sam s Gogojem kod nje negdje oko 8 i došla doma negdje oko 8 ujutro (baš je bilo SUPER). Neda mi se sad ići po tredu šta smo radili, ko' je bio, a ko' ne, itd... Važno je da je bilo super fantalastićno...

Pisali smo test iz knjigovodstva... joj kako mi je žena digla živce... Prije dva tjedna mi je još rekla da ako i dobiem 5 iz zadnjeg testa da će mi teško moći zakljućiti i 4, iako imam u ovom polugodištu sve petice,a ja ono baš me briga i test napisala tako-tako i dobila 4, a ona meni joj da si dobila 5 mogla si imati 5, o, ženo kud skaćeš sa 3 na 5...
no nije bitno, bitno je to da ja prolazima s 5, još samo da sutra odgovaram hrvatski i ja sam praktički završila sve šta se može sa srednjim školama u Hrvatskoj i uopće u Europi, jer naravno svi znaju da ja sljedeće godine idem u AMERIKU...
da, da...postići će za dva mjeseca stizati iz Amerike, a ne iz mog ljepog, malog, skromnog gradića... :)

A sad ovo: danas sam poslje škole otišla sa curom iz razreda kupiti poklon za jednu curu iz razreda (fora zvući), a usput sam joj objasnila i nešto iz matiše, jer joj treba za test koji piše za veću ocjenu, a ja kao što svi to već znamo imam petaka iz matiše i bila sam 4. na regionalnom ili ti ga županiskom tj. u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji...
I tako pošlo vrijeme i ja zovem Papia i Vješticu da ih pitam oće li oni brzo pa da idem s njima ili da se vraćam busom i.... dogovor je pao: nađemo se na Podsusedu... i tako ja došla tamo malo ranije i nemam što za raditi, pa odlučih za malu šetnju po peronu, a kad tamo krim policija, pitam ja tamo nekog čova šta je bilo, a on šuti... ja malo bliže, a meni zlo (zaboravih reći... vlak stoji otvorenih vrata bez putnika), skoro u nesvest pala, problijedila i poplavila u isto vrijeme. Vidio mene onaj čovjek, pa će na to: ''jadna djeca nikad nisu vidjeli takvo što.... ja već u HŽ-u radima koji 50 godina i gotovo mi je svakodnevnica vidjeti čovjeka koji je pao ili škočio pod vlak...''
Da, da vidila sam čovjeka u takvom stanju...
Evo, smučilo mi se i pisat od svega, nisam bila gadljiva, ali sad...

Ma idem ja!!!
P O Z D R A V ! ! ! !

četvrtak, 01.06.2006.

malo da se hvalim

Vidim da fakat nisam jaaaaaaaako dugo pisala, a posebno da se nisam hvalila.
Prvo, da spomenem MATEMATIKU. Eh, oslobođena sam pisanja zadnjeg testa, a zašto? zato jer sam bila 4. na regionalnom natjecanju vidi glupače nije zadovoljna (NISAM JER SMATRAM DA SAM MOGLA BITI BOLJA ).
Ovih dana punima imenika peticama, u ovom tjednu sam ih zaradila čak... jednu, dvije tri, četri, pet.... ma činimi se da ih je kojih desetak, je ziher ... Posebno se mora istaknuti ona iz Engleskog.... (baš sam pravi amer ). Još malo škole... proći ću s 5555555555555, to nisam uspjela od 4. razreda osnovne škole...
Idemo malo dalje...
Srela sam best frendicu iz osnovne, legendarna Helena, malo vamo-tamo i nas dvije ponovno best frendice (tako nekako)... a vidila sam joj i brata, taj se tip tako promjenio, da se to riječima nemože opisat, tip je postao taaaako zgodan.... ma, radije šutim ...
A Amerika... JEDVA ČEKAM... jest da se rista malo tu i tamo pretvori u živca jer je probužo špage, rastego karticu, ušo u minus i digao kredit, ali što ću mu ja... JA JEDVA ČEKAM....
Odlučila sam poći na djetu, ali to ono fakat, bez onoga od sutra, Bogu hvala, dijeta je trebala poćeti prekjućer, ali poćinje ipak sutra. Ali ipak sam si za poticaj poljepila slike, na frižideru, špaheru, mjestu gdje stoji čokolino i kašice za sestru, žene koja je pretila, leži na plaži u bikiniju i izgleda za povratit.... FUJ...
Sad bih trebala ići jer moji već p---e da je kasno...
LAKU NOĆ!!!!!!!!!

ponedjeljak, 15.05.2006.

...kad mi se jednostavno neda...

joj, toliko toga imam za isprićati, a neda mi se (trenutno). Svećano obećajem da ću nešto objaviti najkasnije u petak navećer.
pa evo vam ovo (zasad)...... kaj nije fora.....
,
ja



________________88888888888888888888888888 > >
_______________8888ooo8888888888888888888888888 > > _____________8888oooooo8888888888888888888888888888 > > ____________88oooooooo888ooo8888888888888888888888888 > > __________88888888oooo8ooooooooooo88888888888888888888 > > ________888_8oo888888oooooooooooooooooo88888888888 888 > > ___________88oooo88888888oooomoooooooooo88888888888 8 > > _________888888888888888888oMooooooooooo8888888888888 > > ________88888888888888888888ooooooooooooM88888888888888 > > ________8888888888888888888888oooooooooM8888888888888888 > > _________8888888888888888888888oooooooM888888888888888888 > > ________8888888888888888oo88888ooooooM88888888888888888888 > > ______88888888888888888ooo88888oooooM888888888888888 8888 > > _____88888888888888888ooo88888ooooMoo;o*M*o;888888888 88 > > ____88888888888888888ooo8888oooooMooooooooooo88888888 8 > > ___88888888888888888oooo88ooooooMo;ooooooooooo888888888 > > __8888888888888888888ooo8ooooooMooaAaooooooooM8888888888 > > __88___8888888888oo88oooo8ooooMooooooooooooo888888888888888_8888 > > _88__88888888888ooo8oooooooooMoooooooooo;oo88o88888888888888888 > > _8__8888888888888oooooooooooMoo"@@@@@"oooo8w8888888888888888 > > __88888888888o888ooooooooooMooooo"@a@"oooooM8i888888888888888 > > _8888888888oooo88oooooooooM88oooooooooooooM88z88888888888888888 > > 8888888888ooooo8oooooooooM88888oooooooooMM888!888888888888888888 > > 888888888ooooo8oooooooooM8888888MAmmmAMVMM888*88888888___88888888 > > 888888_MoooooooooooooooM888888888oooooooMM88888888888888___8888888 > > 8888___MooooooooooooooM88888888888ooooooMM888888888888888____88888 > > _888___MoooooooooooooM8888888888888MooooomM888888888888888____8888 > > __888__MooooooooooooM8888o888888888888oooomooMm88888_888888___8888 > > ___88__Moooooooooooo8888o88888888888888888ooooooMm8___88888___888 > > ___88__Moooooooooo8888Moo88888oo888888888888oooooooMm88888____88 > > ___8___MMoooooooo8888Mooo8888ooooo888888888888ooooooooMm8_____8 > > _______8Mooooooo8888Mooooo888ooooooo88ooo8888888ooooooooMm____8 > > ______88MMooooo8888Mooooooo88oooooooo8ooooo888888oooMoooooM > > _____8888Mooooo888MMoooooooo8oooooooooooMoooo8888ooooMooooM > > ____88888Mooooo88oMoooooooooo8oooooooooooMooo8888ooooooMooM > > ___88_888MMooo888oMoooooooooooooooooooooooMo8888oooooooooMo > > ___8_88888Mooo88ooMoooooooooooooooooooooooMMo88ooooooooooooM > > _____88888Mooo88ooMoooooooooo*88*ooooooooooMo88ooooooooooooooM > > ____888888Mooo88ooMooooooooo88@@88ooooooooMoo88ooooooooooooooM > > ____888888MMoo88ooMMoooooooo88@@88oooooooMooo8ooooooooooooooo*8 > > ____88888__Mooo8ooMMooooooooo*88*ooooooooooMooooooooooooooooo88@@ > > ____8888___MMooooooMMoooooooooooooooooooooMMooooooooooooooooo88@@ > > _____888____MoooooooMMoooooooooooooooooooMMooMooooooooooooooooo*8 > > _____888____MMoooooooMMMooooooooooooooooMMoooMMoooooooooooooooM > > ______88_____MooooooooMMMMoooooooooooMMMMoooooMMooooooooooooMM > > _______88____MMoooooooooMMMMMMMMMMMMMooooooooMMMooooooooMM > > ________88____MMooooooooooooMMMMMMMooooooooooooMMMMMMMMMM > > _________88___8MMooooooooooooooooooooooooooooooooooMMMMMM > > __________8___88MMooooooooooooooooooooooMoooMooooooooMM > > ______________888MMooooooooooooooooooMMooooooMMooooooMM > > _____________88888MMoooooooooooooooMMMooooooomMoooooMM > > _____________888888MMoooooooooooooMMMoooooooooMMMoooM > > ____________88888888MMoooooooooooMMMoooooooooooMMoooM > > ___________88_8888888MoooooooooMMMooooooooooooooMoooM > > ___________8__888888_MoooooooMMoooooooooooooooooMoooMo > > ______________888888_MooooooMoooooooooooooooooooMoooMM > > _____________888888__MoooooMooooooooooooooooooooooooMoM > > _____________888888__MoooooMooooooooo@ooooooooooooooMooM > > _____________88888___Moooooooooooooo@@oooooooooooooooMooM > > ____________88888___Moooooooooooooo@@@ooooooooooooooooMooM > > ___________88888___Mooooooooooooooo@@ooooooooooooooooooMooM > > __________88888___Mooooomoooooooooo@ooooooooooMmoooooooMoooM > > __________8888___MoooooMoooooooooooooooooooooooMMoooooooMoooM > > _________8888___MoooooMoooooooooooooooooooooooMMMooooooooMoooM > > ________888____MoooooMmooooooooooooooooooooooMMMoooooooooMooooM > > ______8888____MMooooMmoooooooooooooooooooooMMMMooooooooomoomooM > > _____888______MoooooMooooooooooooooooooooMMMooooooooooooMoommoooM > > __8888_______MMoooooooooooooooooooooooooMMooooooooooooomMooMMoooM > > _____________MoooooooooooooooooooooooooMooooooooooooooomMooMMoooMm > > ____________MMoooooomoooooooooooooooooooooooooooooooooooMooMMoooMM > > ____________MooooooooMoooooooooooooooooooooooooooooooooooMooMoooMM > > ___________MMoooooooooMoooooooooooooMoooooooooooooooooooooMoMoooM > > ___________MoooooooooooM88oooooooooMoooooooooooooooooooooooMMooMM > > ___________Moooooooooooo8888888888MooooooooooooooooooooooooMMooMM > > ___________Mooooooooooooo88888888MoooooooooooooooooooooooooMooMM > >

srijeda, 03.05.2006.

KUD VEĆ...

Evo i mene odmah nakon par dana, a kad nemem pametnijeg posla...
Jutros sam se odlučila dignuti ranije, jer ja ću kao učiti tehnologiju, ali meni se neda pa neda, što se tiće ućenja nešto sam se uljenila u zadnje vrijeme, a nebi smjela jer još 39 radnih dana (6.5 tjedana) i gotova škola... :)
A evo, fakat mi se neda ni pisati a, nemam ni očemu pametnome pisat (ko' da sam ikad imala). To sve govori daj je moj život fakat dosadan i monoton ili sam je možda facking zahtjevna, ali kao što svi već znamo to će se uskoro promjeniti, a povratka više nema....što je tu je, šteta je učinjena.......... ha ha ha ha ha ha ha ha ha...............
Inaće, za sve: ja jako dobro zanam da ja jako loše zanam taj fucking engleski, ali nakon mjesec dana da vidiš kako ga pričaš, još ću se potruditi i malo preko ljeta i to ti to; "za takvo što ti i netreba neko veliko znanje jezika, barem da imaš nekakvo pred znanje, a to su ti 4 osnovna vremena i 10-ak rijeći..." govore meni osobe s kojim sam razgovarala o tome i ja u to vjerujem zato što je jedna cura iz mog bivšeg razreda bila tako u drugom razredu srednje i da je sad vidiš kako zna engleski; a u osnovnoj je imala 2, a ja 4...
uff, jedva čekam.....
pozdrav!!!!!

petak, 28.04.2006.

!!!God bless America!!! ili ti ...moj život tek počinje...

Prije svega, ja se duboko ispričavam što nisam pisala tako duga, ali fakat mi se nije dalo, šta mogu ljena sam i to mi je zauvjek zabilježeno u krvi.... svašta je od tada prošlo, čak i Uskrs (ko' bi reć)... za razliku od Nove godine i Božića za Uskrs sam dobila hrpu čestitaka, pa zato tu moram naglasiti svoju frendicu Ivanu iz razreda koja me je na to upozorila još na sam Uskrs. POzdrav Ivana....
No dobro idemo dalje... moj mali i dosadni život prelazi u nešto bolje, a pazite sad i u šta: idem u ameriku i to ne na kojih mizernih 2-3 tjedna ko' kakv jadni turist, ja tamo idem završiti srednju školu tj. tamo ću provesti čitavih godinu dana. juuu-huuu.
Ona moja mama (bar se tako predstavlja) pokušava me odgovorti, jer kao šta će ona bez mene... bla bla bla... ali koliko ja vidim iz naših ljpih, prisnih i dražesnih odnosa.... bome će se ona dobro snaći, možda se čak i ona dobro provede (možda sad ipak malo pretjerujem). Nemoguće je više ikako odgoditi moje putovanje jer novci su dani, a papairi predani...
U svakom slučaju nemojte me pitati u koju saveznu državu idem, jer još neznam, a mogu saznati sad ili tek za 2 mjeseca, ko' će znati taj njihov sustav...
Ako me pitate dali mi je žao mog jadnog, malog i neznam vam ni ja kakvog razreda, odgovorit ću vam sa jasnim i glasnim NE!, možda samo malo nekih stvarčica, ali radi toga ne vrijedi ni čistit ono malo crnog pod noktima (iako ja ni to nemam jer ih žderem).
vs.
što se tiće ostaloga: Razerbu je osojio 4. mjesto u RH u svojoj kategoriji u judu, pa... nije mala stvar biti 4. u državi (ili ipak je je gledajući na to kolika smo mala država, ali bolje prvak RH nego Slovenije.. ha ha ha ha ha ha), a moj mali Cucak... već hoda kao velika, iako malo smješno jer nosi pelene, ali glavno je to da ona samostalno hoda i da je više nemožeš pustiti igdje bez nadzora.
Eto, to je tih par, nekoliko, nikoliko stvari koje su se izdešavale u ovih mjesec dana...
Inače, vidim ja po onom vragu od brojčanika da mi ljudi dolaze na blog, ali daj me komentirajte, pa da dobivam inspiraciju da češće pišem... :)

pozdrav!!!

<	prosinac, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?